Mačji pogled!

Uspoređujući ih s ljudima, mačke su relativno male. Iako su dobro oboružane zubima i pandžama, njima se čini razumno biti na oprezu od stvorenja naše veličine, osim ako znaju da za njih ne predstavljamo opasnost. Nesocijalizirane mačke ili one s kojima ljudi nisu dobro postupili posebnu važnost pridaju izbjegavanju ozljeda. Pogled je jedan od prvih znakova da je druga životinja spremna za susret. Ukoliko nema povjerenja u ljude, vrijeme je za povlačenje. Mačke zure kako bi uplašile jedna drugu, a dugotrajni pogled može kod svih mačaka, bile one povjerljive ili ne, izazvati zabrinutost i natjerati ih na bijeg.

Ljudi koji ne vole mačke često shvate da se mačke, tijekom posjeta kućanstvu koje ima mačku, odluče sjesti upravo njima u krilo. Izostanak pogleda olakšava mački približavanje, dok od ljudi koji ih vole mačke bježe jer se boje njihovog prijateljskog pogleda.

Čak i mačke koje dobro poznaju svoje vlasnike ne vole kad oni u njih zure. Iako se tijekom života s nama naviknu na naš pogled, zbog neprestanog gledanja mogu osjećati nelagodu i okretati se na drugu stranu dok napetost ne popusti. Drugi način na koji si mogu pomoći je zatvoriti oči. Ukoliko osjećaju nelagodu, ali nisu dovoljno uplašene da bi otišle, zatvaranje očiju im omogućava razmišljanje poput Ja ne mogu vidjeti tebe, a ni ti mene!


Izvor: knjiga ''O čemu razmišlja moja mačka?'', Gwen Bailey