Zašto mačke predu?!

Zašto mačke predu? Odgovor na ovo pitanje kao da je jasan sam po sebi: mačka koja prede je zadovoljna mačka. Međutim takav odgovor ipak nije točan. Brojna promatranja pokazuju da često predu i mačke koje nešto boli, koje su ranjene ili koje upravo kote mladunčad, što je također bolno. Mačke u takvim situacijama nikako ne možemo smatrati sretnima, zadovoljnim mačkama. Točno je da zadovoljne mačke također predu, ali zadovoljstvo nipošto nije jedini preduvjet predenja. Točnije objašnjenje, koje odgovara svim slučajevima, glasi: predenjem se signalizira naklonost nekom ili nečem, dakle, naklono socijalno raspoloženje. Njime se, na primjer, može signalizirati veterinaru da neka ranjena mačka osjeća potrebu za prijateljstvom ili se može emitirati vlasniku kao signal zahvalnosti za nešto što je za nju učinio.

Mačke počinju presti kad su stare samo tjedan i to dok sisaju. Predenje je signal za majku da sve ide u redu i da mlijeko teče kako treba. Ona tako može na miru ležati znajući da mlijeko stiže tamo gdje treba. Može to saznavati i da ne gleda mačiće. I ona prede i tako daje doznanje mačićima da je i ona zadovoljna.


> Mačke počinju presti kada napune tjedan dana starosti.

> Mogu neprekidno presti dok udišu i izdišu zrak.

> Predenje je obično znak zadovoljstva, ali mačke predu i kada ih nešto boli.

Jedna od važnih razlika među malih mačaka (npr. naših domaćih) i velikih (lavovi, tigrovi...) je to što velike mačke ne mogu presti. Neki veliki tigar pozdravit će vas zvukom nalik na gunđanje, koji proizvede jednosmjernim izdisanjem zraka. On ne može proizvesti dvosmjerni zvuk predenja, što ga proizvodi mačka, zvuk koji je neprestan i koji se izvodi ravnomjernim udisanjem i izdisanjem zraka. Izdisajno-udisajni ritam mačjeg predenja mačka može proizvoditi i potpuno zatvorenim ustima i to može neprekidno trajati satima, ako su za to povoljne okolnosti. U tom su pogledu male mačke naprednije pred svojim divovskim rođacima, ali velike mačke to nadoknađuju jednom sposobnošću koju male mačke ne posjeduju: mogu rikati.

Izvor: knjiga ''O čemu razmišlja moja mačka?'', Gwen Bailey